Apelacioni sud u Beogradu ukinuo je prvostepenu presudu u slučaju ubistva vlasnika i novinara „Dnevnog telegrafa”
Slavka Ćuruvije, s obrazloženjem da je prvostepeni sud prekoračio optužbu uvođenjem N.N. lica u taj slučaj. Prema ukinutoj presudi, Ćuruviju je ubilo N.N. lice, a debeovci su za to pripremili „teren”. Za učešće u ubistvu Ćuruvije, koje se dogodilo 11. aprila 1999. godine, na ukupno 100 godina zatvora bili su osuđeni tadašnji šef Resora državne bezbjednosti
Radomir Marković, tadašnji šef beogradskog centra DB-a
Milan Radonjić, kao i pripadnik rezervnog sastava DB-a
Miroslav Kurak i operativac DB-a
Ratko Romić.
Apelacioni sud je naložio da se optuženima ponovi suđenje pred Specijalnim sudom u Beogradu.
U detaljnom obrazloženju odluke, koja je objavljena na sajtu, Apelacioni sud je ukazao da su osnovane žalbe kojima se ukazuje da je prvostepeni sud povrijedio „objektivni i subjektivni identitet optužnice i prekoračio optužbu”, čime je učinio bitne povrede odredaba krivičnog postupka.
Naime, kako podsjeća apelacija, tužilac je do kraja suđenja ostao pri svojim tvrdnjama iz optužnice, dok je prvostepeni sud nakon toga izmijenio činjenični opis iz optužnice, tako što je u presudu dodao određene činjenice i okolnosti koje nisu bile sadržane u optužnici.
Na ovaj način su okrivljeni oglašeni krivim za nove činjenice i radnje za koje nisu optuženi i o kojima u toku postupka nisu izvođeni dokazi, navodi Apelacioni sud ukazujući da tu prije svega misli na uvođenje „N.N. lica” u presudu, koje je, prema viđenju prvostepenog suda, učestvovalo u izvršenju krivičnog djela zajedno sa okrivljenima i to kao neposredni izvršilac.
Takođe, Apelacioni sud zamjera Specijalnom što je dodavanjem novih radnji u presudi, za koje nisu bili optuženi Radonjić, Kurak i Romić, značajno izmijenio činjenično stanje iz optužnice. Pri tome se, kako je ukazao Apelacioni sud, u ukinutoj presudi ne navodi nijedan dokaz na osnovu kog bi prvostepeni sud, sa nesumnjivom izvjesnošću, utvrdio prisustvo još jednog lica na licu mjesta i to neposrednog izvršioca, niti na osnovu kojih dokaza je utvrdio da je N.N. lice postiglo dogovor o ubistvu Ćuruvije.
„Istovremeno, uvođenjem N.N. lica u činjenični opis radnje krivičnog djela, na više mjesta, u različitim segmentima, izreka presude je učinjena nerazumljivom, jer najprije ostaje nejasno da li se u konkretnom slučaju radi o jednom N.N. licu ili su u pitanju više N.N. lica, da li je isto N.N. lice nalogodavac, lice sa kojim okrivljeni postižu prethodni dogovor, a takođe i neposredni izvršilac krivičnog djela, ili se radi o različitim N.N. licima”, ukazala je apelacija.
Naime, umjesto Miroslava Kuraka, koji se u optužnici pominje kao direktni izvršilac ubistva, on u ukinutoj presudi nije pomenut kao takav, već nepoznato lice (N.N.), čiji identitet nije utvrđen.
Nasuprot presudi, optužnica tvrdi da je Ćuruviju 11. aprila 1999. godine ubio Miroslav Kurak, a da mu je saučesnik bio Ratko Romić, koji je drškom pištolja udario u glavu Ćuruvijinu prijateljicu
Branku Prpu.
Kako se navodi u optužnici, Ćuruvija je ubijen zbog „javnog istupanja u zemlji i inostranstvu i kritike nosilaca političke vlasti, mogućnosti da utiče na javno mnjenje i djelovanje opozicionih društvenih snaga, radi očuvanja postojeće vlasti”.
RTS